Sinoć je u mts Dvorani održana svečana premijera filma „Hajduk u Beogradu“, snimljenog po motivima romana Gradimira Stojkovića. Režiju potpisuje Milan Todorović, a večeri su prisustvovali brojni glumci, članovi ekipe i publika koja je sa nestrpljenjem čekala ekranizaciju romana koji je obeležio generacije.
Film je od prvih minuta uneo toplinu i duh jednog jednostavnijeg vremena. Sala je bila ispunjena decom i odraslima koji su kroz osmehe i tišinu prepoznavali delove svog detinjstva i školskih dana.
Film bez psovki, sa dušom i nostalgijom
„Hajduk u Beogradu“ je film koji se izdvaja upravo svojom jednostavnošću i čistoćom. U svetu filmova punih agresije i brzih dijaloga, Todorović donosi priču bez ijedne psovke, sa iskrenom emocijom i vernim prikazom odrastanja.
Ostvarenje nas vraća u Beograd iz 1985. godine, u vreme đačkih torbi, fića, stripova i školskih dvorišta. Publika je sa posebnom radošću prepoznala cameo pojavljivanja poznatih lica iz tog perioda, koja se pažljivo uklapaju u priču i donose autentičnu notu vremena.
Mladi glumci
Uloga Gligorija Pecikoze – Hajduka poverena je Todoru Jovanoviću, mladom glumcu koji je izuzetno prirodno preneo lik dečaka između detinjstva i zrelosti. Njegova energija i emotivnost osvajaju publiku bez napora. Uz njega, tu su i Sofija Trifunović kao Vesna, Martin Zoričić kao Vlada Indijanac i Vera Ćetković kao Roberta. Svako od njih nosi deo priče i autentičnost koja podseća na decu iz sopstvenog razreda. Uprkos komentarima na društvenim mrežama o „poznatim roditeljima“, Vera Ćetković je pokazala da talenat ne zavisi od prezimena jer je njena gluma zrela i ubedljiva.
Profesori koji nam trebaju
Starija glumačka ekipa podseća na vreme kada su se poštovali nastavnici i škole imale dušu. Ana Lečić donosi toplinu i brigu razredne, Srđan Timarov vedrinu i šarm nastavnika fizičkog, dok Milena Predić i Jelica Sretenović podsećaju na dve krajnosti koje svaka škola ima. I to strogu nastavnicu i onu dobrodušnu osobu koja pazi na svakog učenika. Svaki lik ima jasno izražen karakter, i upravo to filmu daje život.
Ljudi iza kamere kao čuvari autentičnosti
Ono što ovaj film čini posebnim jesu ljudi koje ne vidimo na ekranu, ali bez kojih „Hajduk u Beogradu“ ne bi imao dušu. Sanja Bulat (scenografija), Jelena Đorđević (kostimi) i Marija Timotijević (rekvizita) sa neverovatnim su osećajem vratile duh epohe. Farmerke visokog struka, džemperi koje su svi nosili i nameštaj koji se pamti po stilu, sve odiše osamdesetim. Posebno treba istaći izbor stripova, postera i autentičnih detalja, koji film čine ne samo nostalgičnim već i dokumentarno tačnim.
Snimatelj Dimitrije Joković odabrao je pristup koji kombinuje blizinu i emociju kroz krupne planove, dok je montažer Vladimir Marković Looney uspeo da izbegne savremeni izgled Beograda i prikaže grad onakav kakav pamtimo, topao i živ.
Premijera koja je spojila generacije
Posle projekcije, usledio je dug aplauz i emocije koje se retko viđaju u bioskopima. Roditelji su deci objašnjavali pojmove iz nekadašnjeg školskog života, dok su deca postavljala pitanja o svetu bez mobilnih telefona. Ovaj film, na jednostavan način, spaja generacije! One koje su odrastale uz Stojkovićev roman i one koje ga tek otkrivaju kroz film.
„Hajduk u Beogradu“ će od 13. novembra biti na redovnom bioskopskom repertoaru, a posle sinoćnje premijere jasno je da je reč o filmu koji će se gledati zajedno — roditelji i deca, rame uz rame, u istoj emociji.
Detaljna recenzija je na blogu INDIJANKA DANKA

